Koliko snage ima u jednom nežnom cvetu.
Nikad mi neće biti jasno kako ga nisu slomile sve ove godine, svi ovi ratovi, sve one suze.
Kada je bilo najteže stajao je uspravan, kada je bilo najteže bio je najjači.
Kunem se da ni dan danas nikada nisam osetila toliku snagu, takvu hrabrost, toliki ponos i toliku nežnost.
A rat je tutnjao...domovi su nestajali, ljudi su nestajali.
Mirisao je strah, mirisala je smrt.
Neka poznata lica su odlazila...i nisu se vraćala, nikada više.
Još pamtim one kamione smrti koji donose ostatke nečijih očeva, sinova, braće...
Još pamtim one jauke onih koji prepoznaju nekog svog.
Još pamtim one izgubljene poglede pune neme tuge.
A ona lagano korača i znam u glavi joj je hiljadu i jedna molitva da ni ovaj put u tim kamionima ne bude tata.
Sećam se tih njenim koraka i tih kilometarskih trenutaka do njenog povratka.
I neka mi oprosti ko treba, ali tih godina sreća je bila momenat kad se ona vrati sa onom iskrom u očima, sa onom nadom u srcu...još je živ.
Ni danas ne znam kako je preživela svaki taj kamion smrti.
Ni danas ne znam kako je izdržala sve one noći koje je proplakala sama, krijući.
Ni danas ne znam kako je imala snage svakog jutra da mi pokloni osmeh.
Postoje heroji koji umesto oružja nose srce pred sobom.
Postoje heroji sa likom najnežnijeg cveća čija hrabrost nadrasta sve planine sveta.
Heroji koji ti se svaki dan nasmeju iako bombe padaju.
Heroji koji te zagrle i udahnu delić te svoje hrabrosti da izdržiš još ovaj dan.
Heroji koji ti pogledom kažu najveće volim te.
Heroji koji sakriju bezbroj suza i najveće strahove prežive sami.
I nikada ne bi pomislio da jedan tako nežan cvet može pobediti rat, a jeste.
I ako išta valjam, valjam jer me je jedan takav heroj rodila.
I ako išta valjam, valjam jer sam život učila u njenim očima.
I neka mi svi svetski heroji ne uzmu za zlo, ali najveći heroj je ona...moja mama.
I posle svih tih godina grozote, smrti, izdaja, još uvek neuprljana duša, još uvek dečije srce, još uvek najnežniji cvet u mom životu.
I zauvek najveći heroj svakog novog dana.
p.s. MAMA SREĆAN ROĐENDAN I HVALA TI NA SVAKOM DANU MOG ŽIVOTA KOJI SI ISPUNILA VEROM U BOLJE, HRABROŠĆU DA PREŽIVIM LOŠE I LJUBAVI DA ME VODI KROZ SVE TO.
PONOSNA ĆERKA JEDNOG HEROJA
24/02/2013, 00:40
Odlicno... volimo te mama
24/02/2013, 10:14
Evi rasplakala si mamu...Kaze hvala ti za pricu...
24/02/2013, 13:16
Prejako, divno!
24/02/2013, 18:55
jooooj kakav tekst
nemam reci, najemotivniji od svih, odusevljena sam
24/02/2013, 18:57
Svakim novim tekstom prevazidjes sebe. I stalno se pitam moze li bolje od ovoga i stalno me uveris da moze.
Tezak tekst zaista ali pun ljubavi. Pozdrav.
24/02/2013, 19:38
Koliko emocija ima tvoje srce. Takav covek moze biti samo dobar nikako drugacije. Svaka casta Bosna, diras srce svojim tekstovima.
24/02/2013, 20:19
Свака част!
СВАКАААААА ЧААААСТ!!!
Предивно, прелепо...прејако!
25/02/2013, 18:45
Fenomenalno...
26/02/2013, 13:37
Blago majci koja te rodila i tebi za takvu majku. Preemotivno.
15/03/2013, 16:25
Ne zameri, ali nodoljivo me potsećaš na jednu Ellu, ili Ti i JESI Ella? Kako god... za mene jesi, a to je jako lepo. Mene raduje, a Tebi... voleo bih da Tebi prija...
03/04/2013, 20:27
Nisam Ella i zaista ne znam o kome ili cemu se radi. Ukoliko je dobro, drago mi je. Ipak sam samo svoja i jedina motivacija za moje tekstove je moj zivot i emocije koje ga cine. Pozdrav.
06/04/2013, 01:29
Da li je moguce da neko napise ovako emotivan tekst i da to pise samo amaterski. Dirnuta sam. Ja sam jedna majka i mogu sa sigurnoscu da kazem da bi se svaka majka ponosila emocijama koje joj poklanjas. Predivno
07/09/2021, 10:16
Odlično! Uživao sam u vašem postu. Dobro, dobro, odlično, odlično.