Smem li glasno viknuti da sam srpkinja?
Smem li biti ponosna zbog toga što jesam?
Smem li se pred svima prekrstiti sa tri prsta?
Smem li svuda biti ponosna srpkinja?
SMEM
I HOĆU
I JESAM
Ne provociram, ne vređam i ne obezvređujem nikoga.Poštujem svakog i tražim isto.Ja sam srpkinja, eto!
Ponosna, tvrdoglava, hrabra, srčana, srpkinja.I ne znam zašto to ikoga vređa?!
Bili su neki ratovi koji se nikad neće zaboraviti.I ne treba!
Previše ljudi je izgubilo živote u njima da bi se zaboravljali.
I ne moramo nikad biti prijatelji.
I ne moramo nikad sesti za isti sto u kafani.
Ali možemo biti ljudi.
Svako u svojoj veri i naciji, ali ipak ljudi jedni prema drugima.
Osuđujem pojedince zbog neljudskih dela.
Osuđujem pojedince zbog odsustva časti, srca, duše.
Osuđujem pojedince ma koje vere i nacije bili.
Osuđujem pojedince, ne nacije.
Verujem u najmanje zrno dobrote u čoveku.
Verujem u častan život.
Verujem u ljubav.
Verujem u Boga.
Mogu li živeti svoj život onako kako sam vaspitana, onako kako osećam da je ispravno, onako kako jedino umem?!
Mogu li otići u jedno mesto pod Grmečom i biti srpkinja?!
Mogu li stati pred jednu kuću u Krajini i osećati se dobrodošlo?!
I u maju kad "onaj" jorgovan procveta, mogu li se vratiti kući?!
S' verom u Boga, u čoveka, u život, u ljubav...
ponosna Srpkinja.
03/11/2013, 21:23
Svaka cast na tekstu. Tvoj prepoznatljiv stil, tvoji stavovi i tvoja sjajna proza. Izazvace ovaj tekst razne polemike ali ko god bude pazljivo procitao, postova ce tvoje pravo i tvoj stav i nece imati nista zameriti.
03/11/2013, 21:26
Ne vidim nista uvredljivo u tekstu, naprotiv. Vidim postovanje drugih i ponos zbog istih. Sjajno Bosna.
03/11/2013, 21:36
Odusevljen sam. Budi sigurna de ce se ovo itekako citirati i citati. Svaka cast Bosna i svaka cast velika Srpkinjo.
03/11/2013, 22:10
Kada bi svi postovali kedni druge pocev od samih sebe, ne bi se desilo sve sto jeste. Odlicno kao i uvek.
03/11/2013, 23:12
Odlican tekst: trebalo bi da svi imamo hrabrosti da budemo ono sto jesmo! Da li su postavljena pitanja samo retoricka?
04/11/2013, 00:28
Sve pohvale za tekst i za ovakvo razmisljanje. Izgradila si svoj stil i ma koja tema bila to si prepoznatljiva ti.
Budi ponosna na sve sto jesi jer imas na sta biti. Citam i pratim redovno i zelim vise ovakvih tekstova o opste-drustvenim temama. Veliki pozdrav.
04/11/2013, 13:54
Prelepo, iskreno i emotivno kao i uvek od tebe. Sazrevas u svojim tekstovima i mi koji te redovno citamo to itekako osecamo.
04/11/2013, 16:30
Voleo bih da si dala direktne odgovore na postavljena pitanja. Postavila si ključna pitanja.
Voleo bih da se bar neko zamisli nad činjenicom da su u toku ratova na prostorima bivše Jugoslavije izbeglice svih naroda dolazile i pronalazile svoj spas u Srbiji, mnogi su još uvek tu, a ni dan danas skoro nikakva prava ne mogu da ostvare Srbi u Hrvatskoj, a zagarantovana prava Dejtonom Srbima u BIH se svakim danom sve više smanjuju.
04/11/2013, 22:44
"Moze li gnezdo sviti ptica, moze li dom svoj naci izbeglica..."
05/11/2013, 15:49
Prkosno i njezno,savrsenstvo jednostavnosti reci,koje iznova citam,umesto posluzenja, kao slatko i voda.Hocu reci kad odete negde u kucu,ponudice ono sto ima, sto potice tu iz njegove bate duse, ili vocnjaka srca.
Odgovori ce doci iznutra.
06/11/2013, 01:15
Sjajan tekst tera na razmisljanje. Zelim ti svu srecu sveta jer je zasluzujes. Veliki pozdrav.
06/11/2013, 08:04
Kao da ste mi citali misli prethodnih dana. Hvala sto ste ih glasno rekli!
07/11/2013, 01:18
Direktno, iskreno, emotivno i pre svega fer. Sve pohvale.
22/11/2013, 01:34
PRedivno, evo i vama nesto na poklon...
"Oni koji su otišli najdalje , najviše su se približili svojoj zemlji, a najdalje su otišli oni koji su je najviše voleli. Toliko se pobeći može samo iz ljubavi.
Zato su oni i sačuvali ono čega više nema u zavičaju kojeg su napustili . Svaku reč čuvaju kao ikonu i amajliju. Bez njih se ne može ispričati i naša priča. Svaka sudbina je deo naše opšte sudbine.
Odlazak iz zemlje smatram najvećim podvigom. Suočiti se samim sobom još na zemlji , šta je to nego strašni sud . Imati hrabrosti i stati na vagu i pristati na njen sud. Ko si, kakav si i koliki si. Takvo suočenje sa sobom nije doživeo niko ko živi u svojoj zemlji." Matija Beckovic
01/12/2013, 19:35
Bosna u tvom tekstu kao da se moja duša prosula...nisam bila izbjeglica, ali nije mi bilo lako ni tu gdje sam...jer bila sam ničija...mješana pa je moje srpsko prezime bilo dovoljno sitnim dušama za poniženja, zlostavljanja...a ja sam se izjašnjavala kao jugoslavenka...i danas se tako osjećam, a moje države više nema
02/12/2013, 13:37
Hvala vam svima na divnim rečima i podršci. Škakljiv tekst. Želim samo da istaknem da nije politički i još jednom da naglasim da ima svrhu samo u tome da istaknem da poštujem sve i želim isto za sebe. Veliki pozdrav.
04/12/2013, 10:02
Prelijepo je...hvala ti!