Navikli ste na romantične tekstove, na onu slatku, malu patetiku bez koje se o ljubavi ne može pisati.

Navikli ste na rečenice koje usvajate u svom srcu i prepoznajete u svom životu.

Po prvi put se obraćam direktno svima vama.

Nešto sasvim drugačije od mene.

Ne znam zašto, imala sam potrebu podeliti to sa vama i čuti vaš stav.

Priča ide otprilike ovako ;

Moderno doba nosi nova pravila u kojima vlada razum, potreba, hirovi i gomila još drugih stvari.

A ljubav se stavlja u drugi plan, ili treći, peti, ko zna koji.

Sve više čujem priče kako ljudi više ne veruju u ljubav.

Odlučuju se za neku osobu zato što će biti dobar otac/majka.

Zato što imaju finansijsku sigurnost.

Zato što ne traži mnogo i "laka je za održavanje".

Zato što je dobar prijatelj.

Zato što "Svi kažu da je dobra za mene".

Zato što....

A gde je tu ljubav ???

Gde je nestao onaj bezobrazluk kad zbog jedne osobe prkosiš celom svetu i prekršiš sva pravila zbog jednog poljupca ?

Gde je nestala ona vera u jedan savršen zagrljaj ?

Ili više nije dovoljan jedan ?

Koliko poznajete onih koji su verni samo jednoj osobi ?

Ja priznajem, malo njih, svega par srećnih koji su zaista imali hrabrosti birati, voleti i uvek iznova birati jednu osobu za sebe.

Mnogo više je onih drugih.

Onih koji sa pogrešnim osobama čekaju pravu.

Onih koji se više boje biti sami nego sa pogrešnim.

Onih koji varaju zato što to, zaboga, svi rade ?!?

 

Vaši mejlovi, priče mojih prijatelja, pa i sam moj život, podstakli su me da napišem ovo.

Podstakli su me da pitam : "Gde je nestala ljubav?"

Zar je stvarno išta važnije ?

Da li je moderno doba donelo samo to pravo da nam ništa više nije dovoljno, da nam ništa nije sveto, da nam ništa nije grešno ?

Kada smo postali tolike kukavice koje se boje voleti, boriti, birati, sanjati ?!

Šta ti znači ta burma kad grliš onu koja ti tu burmu nije stavila ?

Šta ti znači ta burma kad zatvoriš oči i misliš na nekog drugog ?

Je li to ljubav ?

Je li ostalo imalo te hrabrosti na lageru da biramo svoju ljubav, samo jednu jer srce je jedno ?

Je li ostalo imalo te hrabrosti da verujemo u jedan zagrljaj ?

 

Eto, šta ću, nisam moderna. Ni malo.

Ne priznajem ljubav koja laže, vara, taktizira, dozira.

Ne priznajem nikakve izgovore - ili voliš ili ne.

Verujem u ljubav i ne umem drugačije. I neću !

 

I znate šta ; volela sam. Ludo, do kraja i nisam varala, nikada, ma ni u mislima.

Jer, znate šta ; taj zagrljaj mi je bio celi svet.

I još nešto - još uvek volim i još uvek ne varam.

I neka sam luda, ma i sto puta, neka sam.

Verujem u jedan zagrljaj i u jednu ljubav !!!

 

A ti ?