Crtam ti tajnu mapu na dlanu. Jednom kad odeš da znaš da se vratiš.

Vreme je moj saveznik, dobiću ovu bitku. Mogu i ja biti taj vitez za ovu noć.

U ovom životu bila sam mnogo toga.

Od devojčice sa šibicama, preko raznih princeza, ljubila uvek pogrešne žabe. Bila u istom trenutku i Petar Pan i Zvončica. Sretala patuljke i tek ponekog princa - tuđeg. Borila se protiv raznih veštica, zlih čarobnjaka i Grizeli. Pila čajeve sa ludim šeširdžijama i napuštala balove u ponoć.

Toliko bajki se uselilo u ovu blesavu glavu.

Večeras crtam jednu samo za tebe.

Mešam najlepše boje koje poznajem.

Upaliću svaku zvezdu mesto sveća, upaliću i sunce, nek stoje zajedno. Ovu bajku ja smišljam i baš hoću i sunce i zvezde zajedno. Eto baš.

I puno šarenog cveća i neka svo miriše na jorgovan.

Spustiću oblake nisko, toliko nisko da ih dotakneš ne propinjući se na prste.

Crtam ti krila da uvek doletiš gde god otišao.

I jedan lagani D-moll, bez njega nemože trenutak da zatreperi.

Obojiću travu u žuto. Baš me briga, meni je lepša žuta.

Dodaću malene bele golubove da se njišu u ritmu D-molla.

Dodaću svuda ogromne palme da dovuku more u moju bajku.

Nacrtaću jedan stari most, kao Mostarski, jedan od onih mostova savršen za poljubac.

Smisliću savršen trenutak života i staću i čekati.

Ostavljam tebi da završiš ovu bajku s`onim "Živeli su srećno i zadovoljno..." ili da je izbrišeš. Samo je ne ostavljaj nedovršenom.

 

P.S. Jednim krilima zagubljenim daleko iza sedam mora i sedam gora - nadam se da će naći put do kuće.