Kao šapatom prizvano sećanje me vodi natrag u jednu priču proživljenu davno. Natrag u vreme jednog prošlog raspusta kad nas niko nije mogao ubediti da su bajke izmišljene i kad smo se slepo plašili baba-roga koje vrebaju u svakom mračnom ćošku.
Devojčica u crvenoj tunici i rozim helankama, Bože koliko sam bila ponosna na tu "kreaciju". Sećam se tog raspusta je bilo moderno hodati poskakujući i to nisu razumeli samo odrasli, a oni i onako ne razumeju mnoge stvari. Ne vredi im objašnjavati. Samo slegneš ramenima i odskakućeš u svoju bajku. Tog leta smo skakutali po brdima izvan grada. Izmišljali smo igre i sve je bilo moguće realizovati između tih borova i visoke trave koja je jedina i živela tu. Osim, još jedne kuće. Kao da se neko šalio kad je počeo da je gradi tu i onda se na pola posla "prizvao pameti" i odustao. I tako, ta kuća postoji na pola završena, napuštena, ali idealna za naše igrel. Koliko smo samo žibota proživeli u njoj. Šepurili smo se svojom maštom po njenim sobama, igrali u najlepšim kostimima, vidljivim samo nama. Ali postojala je jedna soba čija su vrata bila zaključana. Ustavari, samo je ta soba i imala vrata. Plašilo nas je neznanje šta se nalazi iza njih, a vukla nas je radoznalost. Ponekad smo smišljali razne priče koje bi ispunile tu sobu i bivali uplašeni svojom pričom. Strčali bi tada najbrže kući, ne okrećući se. Ali uvek se vraćali. Ma vuklo nas je nešto natrag, pa ipak tog leta smo bili nepobedivi i nije bilo te baba-roge koja je mogla da nam stane na put, mada nismo rizikovali. Na prstima smo prolazili pored te sobe i trčali kući ako primetimo ili čujemo nešto strašno. Dešavalo se i to. Jeste. Jednom je nekom ispao kliker i čulo se njegovo tužno kotrljanje po podu, ali ipak, ne možeš sa tim stvarima biti načisto, zar ne!? Šta ako je baba-roga?! A? Ma i dan danas me niko neće ubediti da nije neka baba-roga spavala u toj zaključanoj sobi.
Danas me plaše druge baba-roge. Prokradaju mi se u svakom mom danu i ma koliko pokušala bežati, nađu me uvek. Baba-roge mog detinjstva su bile samo u našoj mašti dok su ove danas stvarne.
Eh da mi je da se vratim u to leto nepobedivih i da me opet plaše one baba-roge iz zaključane sobe i da skakućem od jedne priče do druge.
Eh kad bih mogla ponovo da osetim miris tog čarobnog leta i da sve bude isto i da tu stane sve...Zauvek.
21/09/2008, 15:24
Baba-roge detinjstva...:)) Kako je to bilo lepo vreme. Moja babaroga je živela u jednoj staroj napuštenoj vodenici. Kada su je srušili, svi smo se pitali gde li je sada otišla naša babaroga da živi... Sada, kada sam odrasla, shvatam da ista ta babaroga čuči u svakome od nas, samo pojedini ne umeju da je kontrolišu, pa ovlada njima u potpunosti.
21/09/2008, 15:48
Svi smo imali svog drekavca...svoje babaroge.
I opet se zamislim kako svi delimo istu dusu..
pa se cude kako umem da citam misli.
A u stvari,lako je!
Sve nas isto muci,raduje...svi delimo iste zelje,strahove.
21/09/2008, 15:57
Kad sam bila klinka, plasila sam se da zaspim, da ne bih u snu postala vukodlak. Isti, samo malo drugaciji strahovi, proganjaju me i danas. Babaroga je oduvek zivela u meni.
21/09/2008, 19:34
Naselje u kome živim nazivaju i Roga, pa samim tim sve babe iz naše ulice bile su poznate kao babaroge.Malo se šalim. Bilo ih je i kod mene, ali srećom otišle su u tuđe snove. Nisam im se zamjerio. Pozdrav.
22/09/2008, 21:11
ah te male Babarogice... puno toplih pozdava ti ostavljam i zelim ti jos ugodnu noc Mia
04/10/2008, 19:53
Hvala svima,
pozdrav za Mandrak72 odlični tekstovi.
Naravno pozdrav i ostalima ;D
10/10/2008, 13:08
ychhfhhhhfhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffgggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggtggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggghhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
03/12/2008, 05:13
nasa babaroga je zivela u bunaru iza kuce i odtada nijedno djete nesmije pogledati u taj bunar da ga nabi ponjela!!!!!!!!!!!11
03/12/2008, 05:13
nasa babaroga je zivela u bunaru iza kuce i odtada nijedno djete nesmije pogledati u taj bunar da ga nabi ponjela!!!!!!!!!!!11
03/12/2008, 05:14
cccc
03/12/2008, 05:14
cccc
03/12/2008, 05:14
cccc
03/12/2008, 05:14
cccc
03/12/2008, 05:14
cccc
03/12/2008, 05:14
cccc
03/12/2008, 15:58
"ccc"
šta god to značilo
:D
29/03/2009, 21:20
ma zar tijos uvek verujes da postoje babaroge???
28/02/2010, 17:43
imamo dosta "zajednickih zivota" i "izmisljenih kostima" i jednu zajednicku babarogu...mogla sam se zakleti da ovo nikada necu reci ali...fali mi ta babaroga:))
01/03/2010, 02:34
i meni Majo fali,nemaš pojma koliko :(
13/01/2011, 12:43
jeste li otkrili sta je bilo iza tih strasnih vrata
22/03/2011, 18:32
ccc i nije strashna pricha
25/05/2011, 15:10
Leni iza tih strašnih vrata je bilo ODRASTANJE, najstrašnija Baba-Roga od svih :)
Dačo jel se poznajemo?
01/03/2012, 17:54
super prica i ja sam imaa svoju babarogu...uh ne zelim se prisecat!!!